Prosinac u pčelinjaku

       Prosinac je  kalendarski   većim dijelom jesenski mjesec, ali smo u praksi skloniji govoriti da je to «zimski» mjesec. Istina, nakon zimskog solsticija slijedi postepeno produljenje dana i to je za nas pčelare vrlo bitna činjenica koja će na našim pčelinjacima  uzrokovati da za dva ili tri tjedna, odnosno, najkasnije u drugom dijelu siječnja, krene «novi život». Ove su stvari opće poznate, te se preko njih prelazi površno i zanemaruje se važnost prelomnog trenutka kada će matica u zajednici započeti novu generaciju pčela. Ulazeći u zamku zablude da naše zajednice što bolje razvijemo za proljetne paše, preranom stimulacijom pogačama zajednice dovodimo u situaciju da odgajaju prvo leglo u vrlo nepovoljnim uvjetima.

       Nažalost, prosinac je mjesec kada se dosta pčelara uznemiri i «zabrine» za stanje zaliha svojih zajednica. Ovdje na našim prostorima to je porazna činjenica i svi takvi bi se trebali priupitati što i kako  su radili prošlog kolovoza. Tamo gdje su sada zalihe na izmaku napravljen je veliki propust u procjeni potrebnih zaliha hrane, koji je najčešće posljedica prekomjernog vrcanja i razmišljanja «da će one sebi sakupiti zimnicu». To je često nemoguća misija, a osobito u ovako bezpašnoj sezoni kakva je bila ova posljednja. No bilo kako bilo, tamo gdje će pčele propasti zbog gladi, potrebno je pokušati spašavati situaciju pogačama. Neki vele da je najbolje dati okvire s medom, ali od kuda će ih uzeti ako je veći dio pčelinjaka na rubu gladi? Tako da pogača ostaje jedino i nužno rješenje.

       Međutim, prije  procjena stanja sa zalihama, u prosincu je još uvijek idealna situacija da se primjeni zimsko tretiranje zajednica protiv varoe. Ukoliko ste to obavili koncem studenoga, taj posao sada otpada, ali  straha da je krenulo novo leglo još nema i ima sasvim  dovoljno vremena da se tretman odradi u miru  i bez srljanja. Ponoviti ću još jednom da je  zimski tretman oksalnom kiselinom ,nakapavanjem, vrlo jeftin i učinkoviti tretman i neizostavno polazište za one koji u svojoj strategiji rade zimsko tretiranje i nakon toga ne tretiraju nikakvim sredstvima  do konca srpnja, uz eventualno neke biološke metode kao što su građevnjaci i oduzimanje poklopljenog legla za formiranje nukleusa.

       Ali vratimo se na stanje zajednica i eventualne potrebne intervencije. Sada  se već može «podvući crta» i vidjeti gdje smo pogriješili u strategiji tretiranja i procjene zaliha. Zajednice koje su površno istretirane  i gdje je varoa uzela maha, sada su u potpunosti stradale ili su slabe ,na svega jednu ili dvije ulice, odnosno «šaka pčela». Nemojte se opterećivati, to je normalno i ljetni tretmani su vrlo relativnog učinka i nisu sve zajednice iste (izrojena, neizrojena, pojačavavana leglom, oduzimano leglo iz zajednice, izrezivan građevnjak i sl.) . Neki su skloni optuživati proizvođače lijekova, ali prije svega je pitanje učinka- pitanje pravovremene  i ispravne aplikacije sredstva. Još jednom se moramo podsjetiti da je varoa vrlo «moćna» kada je u leglu, odnosno da smo mi nemoćni uništiti istu  u toj mjeri da ne predstavlja opasnost po zajednicu. Svi smo skloni očekivati «da će još nešto zamediti»,ali odgoda od tjedan dana znači da će varoa koja je u tom periodu ušla u poklopljeno leglo biti nam dostupna da ju uništimo tek za dva tjedna,a tada obično već slabi učinak apliciranog lijeka. Tako se vrlo jednostavno varoa «prošverca» kroz tretiranje i onda se čudimo padu iza tretmana, što nije neobično, jer smo tada obično u rujnu kada varoa i sama prestaje sa razvojem u leglu i na pčelama čeka «novo proljeće».

       Oni koji su višekratno  dimili tijekom rujna i listopada, nemaju osobitu  potrebu sada tretirati oksalnom i pad će kod njih biti minimalan, svega par varoa. Tko nije tretirao  od kolovoza, može sada očekivati pad i do nekoliko stotina varoa. Padati na tisuće komada sada je iznimka, iz jednostavnog razloga što je zajednice takvog većeg stupnja invadiranosti varoa u potpunosti uništila ili toliko oslabila da su postale žrtve grabeži tijekom toplih dana «babljeg ljeta». Mada veći pad varoe nije  isključen kod zajednica koje su išle u pljačku i uz nešto meda donijele i podosta varoa. Te varoe pristigle reinvazijom neće sada uništiti zajednicu, ali bi mogle to učiniti do slijedećeg ljeta jer bi  broj varoa mogao u tom slučaju doseći  tisuće. Zato je ovaj period kada prestaje izlet, a legla još nema, optimalan trenutak za tretman. Razmišljanje o potrebi tretiranja oksalnom ću ipak završiti poznatim podatkom  da je  jedna preživjela  varoa u novoj sezoni sposobna  razviti praktično tisuću potomaka, a da je cca 5000 varoa, u dijelu sezone odgoja zimske pčele ,dostatno da zajednici više nema spasa.

       Ono što sada svakako treba napraviti je da pregledamo stanje po pitanju jesenskih gubitaka i da pretopimo saće kako ne bi dalje propadalo jer je sklono upijati vlagu i da takve okvire tijekom zime dezinficiramo na neki od načina, izmijenimo  po potrebi žicu i pripremimo za ponovno utapanje satnih osnova. Kada govorimo o utapanju satnih, naglasio bih da sada ipak pripreme zadržimo na razini užicavanja, a samo zatezanje žice i utapanje satnih ostavimo za vrijeme prije neposrednog dodavanja u košnice. Razlog je taj što se prerano utopljene satne deformiraju i spuzaju, te je takvo saće vrlo loše i nepogodno za leglo.

       No, svakako bi bilo poželjno izvršiti zamjenu vlastitog ili kupovinu satnih osnova, da se ne čeka proljeće kada obično nastane  svojevrsna nestašica, a to je odlična prilika da se na tržište probiju satne upitne kvalitete, što su mnogi iskusili proteklih sezona jer je povećan broj novih pčelara, koji tek kreću i moraju kupiti prve satne iz prostog razloga što voska nemaju. Nije mi namjera nove kolege prozvati krivcima za nastalu situaciju, već samo želim upozoriti da za par kuna po kilogramu  ne kupe «škart» vosak, jer isti nije «potrošna roba» na njihovom pčelinjaku ,već je svojevrsni ulog koji se pravilnim radom samo kapitalizira.

       Slijedeće što treba provjeriti je da li neki od krovova možda prokišnjava i takve je potrebno odmah zamijeniti .Činjenica je da se štamparski lim kojim su uglavnom krovovi opšiveni ,vrlo lako probije, a krovovi od iverice vrlo brzo «bubre» i propadaju od vlage. Studeni je završio poprilično vlažan i kišovit, međutim temperature su dosta pogodovale, nisu bile preniske, ali su ipak spriječile nepotrebno izlijetanje pčela u potragu za hranom(pljačkom).U takvoj situaciji zajednice su minimalno trošile, što je  svakako dobro, a  ako potraje do konca prosinca slično vrijeme, tim bolje. Dobro bi bilo i da se do kraja mjeseca nađe koji dan da se ponovi izlet i obavi pročisni izlet prije prave zime. Jer nije neobično da  pčele kod nas ne izlijeću i preko 50 dana, što bude pogubno za brojčano slabije zajednice. Zadnjih je godina običavalo biti «blagdanskog» izleta pčela, ali o tom po tom. Takvi periodi bez izlijetanja, prilika su da se pažljivo izvrši premještanje košnica na pčelinjaku, ako za to ima potrebe.

       Još jednom  bih  samo ponovio da u prosincu nema potrebe za nikakvim intervencijama u prihrani kod zajednica koje su pravilno i sa dovoljno hrane uzimljene. Optimalan trenutak za dodavanje pogače  bio bi onaj kada se u siječnju obavi pročisni izlet, ali pravi pročisni izlet. Tada je leglo već zasigurno krenulo i dodana  pogača ga neće u prevelikoj mjeri proširiti jer je količina legla uvjetovana promjerom klupka, ali će ista osigurati kontakt s hranom u slučaju da zazimi. Potrošnja hrane tada je velika  i slabe zalihe bi brzo «planule».Sa jednom pogačom, izdrži se praktično mjesec dana, uz naravno dio meda koji se troši. Iskusnom oku nije problem procijeniti stanje zaliha promatrajući položaj klupka u košnici i pčela u ulicama.

       Klupko smješteno prema letu i vidljivi poklopljeni med ispod satonoše, garancija su da nam pčele zimuju u obilju. U takvoj situaciji si možemo priuštiti da se sa prvom pogačom ide koncem siječnja ili praktično u veljači. A kada već govorimo o pogačama, sada je vrijeme da se odlučite kupujete li ih  ili iste  sami mislite praviti. U prvom slučaju prilika je da se nabave po nižim cijenama ili blagdanskim popustima, a u drugom slučaju  treba odvojiti vrijeme da se to napravi i da se ne kasni, te da se odlučite za recepturu istih.

       Tijekom prosinca svakako treba povremeno nastaviti pregledavati leta na košnicama, ukloniti uginule pčele da se ptice previše ne navade tu hraniti, pa tako  uznemiravati zajednice. Na letu  se može primijetiti  eventualni ulazak miša u košnicu. Dobro je obaviti još jedno uništavanje štetočina, za svaki slučaj, jer kad zahladi, hrana i toplina u košnici itekako privlači iste. Osluškivanjem zajednica pomoću gumenog crijeva ili liječničkog stetoskopa moguće je pouzdano utvrditi situaciju u košnici . Zajednice koje dobro zimuju, tihe su i na kucanje naglo zabruje i brzo šum utihne.

       Tamo gdje je to zujanje potmulo i nema tako osjetne reakcije na kucanje po košnici, vrlo je izvjesno da nešto ne štima. Takve zajednice treba obilježiti i prve prilike provjeriti ponovo. Iako se malo toga sada može učiniti da se situacija popravi ako je u pitanju bezmatak, gdje je u pitanju glad, moguće je ipak intervenirati. Mada je i bezmatke uputnije pripojiti jer će zasigurno propasti tijekom jače zime. Dodani na neku zajednicu, istu će pojačati i osnažiti, te osigurati sigurnije prezimljavanje iste. Svojevrsnu kontrolu stanja moguće je pratiti i na podlošcima košnica koje imaju kontrolne podnice.

       Po ostacima mrvica voska, vidljivo je na koliko je ulica zajednica smještena i kako je pozicionirana . Kada u zajednici krene leglo, potaknuto produljenjem trajanja dana i većom količinom sunčeve svjetlosti, količina ostataka(uglavnom voštanih poklopaca) na ulošku podnice bitno se poveća jer je potrošnja hrane znatno veća. To je nepobitan dokaz da je matica počela nesti jaja i da je krenuo odgoj prve nove generacije pčela, makar su vani još uvijek dnevne, a osobito noćne temperature u minusu. Tada je potrebno imati spremne pogače i približio se trenutak kada bi one trebale biti stavljene u košnicu. U prosječnim godinama tada se već radi o drugom dijelu siječnja, pa ne bih sada previše o tome.

       Na kraju, ono što je vidljivo iz svega ovoga  je to da će radove bitno definirati vremenska situacija u mjesecu prosincu i prvom mjesecu naredne godine. Pčelari svakako budno prate meteorološke prognoze, ali ako ste se toga zasitili ili ste se razočarali, u prosincu je prilika da se okrenete narodnom predviđanju vremena u slijedećoj godini. Predaja kaže da se od sv.Lucije  do Badnjaka, tih 12 dana, prateći  kakvi su dani, može vidjeti kakvi nas mjeseci, odnosno godina očekuje. Prošle je godine bilo kiša na kišu, iz dana u dan…..slučajno ili ne ?

            Bilo kako bilo, svim pčelarkama i pčelarima, želim ugodne božićne i novogodišnje blagdane!