DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE PČELARSKE UDRUGE "ZRINSKI" - SLAVONSKI BROD
Gdje sam: Kalendar radova u pčelinjaku - listopad [ online: ][chat]
[max online: ] Broj posjeta:
Kalendar radova u pčelinjaku - listopad
Listopad u pčelinjaku

        Bez obzira što u listopadu često  nastupe kratki periodi «Miholjskoga ljeta»,aktivnost pčelinjih zajednica seli se u košnice. Zajednice postepeno smanjuju leglo i početkom listopada zaležene površine legla veličine su dlana i nalaze  se na svega nekoliko okvira, te će tijekom  mjeseca listopada izaći i posljednje leglo ,a na tome mjestu će zajednica formirati zimsko klupko. Dakle, normalno je da u listopadu matice prestaju nesti. Naravno, postoje izuzetci, kako u kojoj godini, tako i od zajednice do zajednice.

        Načelno, mlade matice su sklonije duže zalijegati, osobito ako su u pitanju kasnije formirana društva-nukleusi, a prihranjivanjem je taj efekt još potenciran. Zato je  vrijeme da se prestane s bilo kakvim oblikom prihranjivanja. Razlog je taj što bi odgoj i njega tako kasnog legla u uvjetima nastupajuće hladnoće nepotrebno trošilo zalihe, kako hrane, tako i zimske pčele. Dani će postajati sve kraći, sa sve nižim temperaturama, osobito noćnim i jutarnjim, a dugotrajna magla ponekada će se zadržavati gotovo do sredine dana. U takvim uvjetima pčele neće općiti s okolinom, ali će u košnicama ipak biti još dosta aktivno. Tijekom toplijeg dijela dana prenositi će se hrana s krajnjih okvira i propolisom će se zatvarati sve nepotrebne pukotine.

        Ubijene ose na letima znak su da se zajednica još aktivno brani od ovih pljačkaša. Međutim kada temperature padnu ispod desetak stupnjeva, zajednice će formirati čvršće klupko i tada postaju ranjivije i upravo to je razlog da tada češljevi moraju  biti već postavljeni kako bi spriječili ulazak miševa i sličnih štetočina.


        Moramo znati da se klupko formira na mjestu gdje je izašlo posljednje leglo, a isto tako da će najkasnije sredinom siječnja na tome istom mjestu matica položiti jajašca- prve nove generacije pčela. Istina ,taj broj je vrlo mali u početku, ali svejedno se tada događa vrlo bitna promjena u zimovanju naših pčela. Do pojave prvog legla pčele održavaju temperaturu oko 24º C u središtu klupka, ali nakon toga dolazi do temperaturnog skoka na 36 º C. Tako povećanje temperature iziskuje veću aktivnost zajednice i veću potrošnju hrane. Stoga ne treba zabrinjavati niti rani prestanak zalijeganja matica jer će zajednica vrlo skoro priječi u stanje u kome minimalno troši zalihe. Tako se potrošnja hrane iz listopada u studenom smanjuje praktično za duplo jer u studenom ,iako je hladniji mjesec, zajednice manje troše na «grijanje». Dakle, ponavljam da je izuzetno štetno umjetno poticati zalijeganje do kasno u listopad jer bi to leglo moglo stajati opstanka naše zajednice. Pčelarima je sada na kontinentu najbolji suradnik jesenska magla i hladni, tmurni dani u kojima se naše zajednice  minimalno «troše».

        Izbjegnuti su tada mnogi problemi od zalijetanja i pljačkanja slabih ili bolesnih zajednica po okolnim pčelinjacima, do kasnog unosa nektara koji naglim zahlađenjem ostaje nepoklopljen i nedovoljno prerađen. Mnogi pčelari u listopadu razmišljaju o potrebi tretiranja protiv varoe, što mislim da je pogrešno iz nekoliko razloga. Prvenstveno, ako varou nisu maknuli ranije, sada je kasno. Nadalje, izvjesno je da je dio varoe još u leglu pa tretman ne bi imao značajnu učinkovitost. Isto tako još uvijek su mogući dani s temperaturama na kojima će pčela letjeti vani i moguće je da se još dio varoe unese zalijetanjem ili pljačkanjem. Iako taj broj ne mora biti značajan i neće bitno prevagnuti u našem uspjehu u držanju varoe pod kontrolom, ipak treba još sačekati. Vrijeme za zimski tretman optimalno je koncem studenoga i tada su uglavnom zajednice bez legla ,a dani su takvi da pčela izvjesno vrijeme ne leti van. Osim što ne leti van, pčela je tada u čvršćem klupku ,pa je procjena jačine zajednica  realna, a i manje se uboda dobije «gratis» uz tretiranje.


        Ono što bi još trebalo tijekom listopada provjeriti je stanje krovova košnica i njihova nepropusnost kod kiše. Hranilice koje su korištene kod prihrane mogu se sada ukloniti, ali isto tako mogu ostati na zajednicama ispod krovova kao jedan sloj koji će dodatno osigurati kako prozraku, tako i spriječiti kontakt  hladnog, zaleđenog krova i topline koju otpušta klupko. Dobrom izolacijom krova, osim što se uštedi na hrani koja se potroši za grijanje, spriječi se kondenzacija iznad klupka  te se ista događa na hladnijim bočnim dijelovima, što je za zajednicu manje štetno. Kod LR zajednica koristim 2 cm stiropora ispod krova za izolaciju i to mi se pokazalo najboljim rješenjem ,te isti ostaje pod krovom tijekom cijele sezone. Ljeti  sprječava preveliko zagrijavanje ukoliko su košnice izložene direktno suncu.

        Osim dobrih izolacionih svojstava, isti ne upija vlagu i lagan je. Korištenje kartona i papira ,osim što je nepraktično, ne daje tako dobru izolaciju, a papir upija i zadržava vlagu, što smatram štetnim u tom dijelu košnica. U najmanju ruku dolazi do propadanja lesonitnih poklopaca od te nakupljene vlage. Zašto držati stalno stiropor? Razlog je u biti taj da se zajednice nikada ne izlažu nagloj promjeni toplinskog režima i da se jednostavno «naviknu» na takvo stanje. Tako se izbjegne da se naprave greške kasnog  uklanjanja ili preranog postavljanja te izolacije. Nešto slično je s ulošcima na mrežastim podnicama, kada ih držati, te kada vaditi.Oni koji ih imaju trebali bi sada uloške vaditi i vratiti ih kada leglo krene intenzivnije da se širi, tamo koncem zime. Ovako, držeći uloške cijelo vrijeme, imamo hladnu ,slabo izoliranu podnicu, koja uglavnom skuplja odpad i treba ju čistiti.


        Listopad je mjesec kada bi naše zajednice trebale biti u svakom smislu spremne za zimu, pa tako i po pitanju  ventilacije zimi. Dobro je da kroz košnice zrak postepeno struji i vrši se prirodna izmjena zraka. Tako da je pogrešno i nepotrebno omatanje folijama ili trakama svakog spoja nastavaka i sl. Poneka pukotina i fuga nisu nikakav problem jer bi ih zajednice same već i propolizirale . Ono što je bito je činjenica da košnice ipak trebaju biti zaklonjene od vjetra, pa ako to nismo riješili izborom mjesta za  zimski stacionar, moguće je napraviti umjetne prepreke  koje će «lomiti « vjetar i osigurati dostatnu zavjetrinu našim zajednicama. Ovdje su AŽ paviljoni u velikoj prednosti spram bilo kojeg tipa nastavljača, a isto tako kontejnerski  smještaj  nastavljača ima svoje opravdanje, ne samo zbog selidbe.

        Ako smo odradili sve poslove u i na košnicama, u listopadu je prilika za uređenje prostora stacionarnih pčelinjaka i sadnju pokoje voćke ili medonosnog drveća. Prilika je i za radove na uređenju novih postolja i sl. Naravno da ove radove treba obavljati uz minimum uznemiravanja zajednica . Ukoliko nam je stacionarni pčelinjak ograđen,  tim bolje jer će tako biti izbjegnuto i svako drugo uznemiravanje zajednica odstrane divljih ili domaćih životinja. Treba naglasiti da je mir ono što sada treba pčelinjim zajednicama u potpunosti osigurati.

        Ove godine učestale  su i krađe košnica s pčelama. Obilazeći naš pčelinjak nećemo u potpunosti spriječiti eventualnu krađu, ali češća nazočnost na pčelinjaku može odvratiti potencijalnog   kradljivca. Tako da je obilazak i promatranje pčelinjaka jedna od obveza i kada se nema što raditi  ili vrijeme to ne dozvoli. Ponekada vjetar odbaci pokoji krov i sl. pa je i to razlog da se ode na pčelinjak. Promatrajući  leta možemo detektirati nekakvu sumnjivu zajednicu, primjerice, ako se ipak uvukao miš ili rovka, sasječeni komadići voska na letu će to otkriti.  A u konačnici, istinske zaljubljenike u pčele veseli svaki odlazak na pčelinjak, makar samo uživali u prirodi i na svježem zraku.

Darko Vukašinović